Autor:  Dr Muamer Bačevac *  03.2011.
 

MEĐU OSTEROVIMA


 

Svakog mislećeg čovjeka obavezuje vrijeme u kojem živi.
On je tu da vidi, reaguje i kaže. Častan i ispravan stav kao danak vremena u kojem žive ponajviše prilažu stihotvorci i pisci. Javno mišljenje jednog Eka, donedavna razarajuća kolumna Saramanga, nesalomljiv stav Pintera, širina humanizma jednog Oza, bockanje u svijest nobelovca Ljose, svijetle su tacke ljudske slobode i čovjekoljublja.
Pola Ostera, velikog protivnika Bušove administracije, dopisujem uz navedene čarobnjake sa perom. Ovaj pjesnik, esejista, scenarista, prevodilac, reditelj i romanopisac, ističe se svojim društvenim angažmanom, posebno kritikom savremenog američkog društva.
Imamo srećnu mogućnost da čitamo njegove britke romane skoro kad i Amerikanci zahvaljujući izdavaču Geopoetici, u izvanrednom prijevodu.
Toplo preporučujem jedno od Osterovih novih ostvarenja, roman Nevidljivi . Zavodljivo intrigantno štivo, koje je u svakoj novoj rečenici sve zanimlivije. Adam Voker, glavni junak djela ostavlja svoj životopis prijatelju, otvarajući bolna preispitivanja njegovim poznanicima i bližnjim. Incest i ubistvo,ljubav i prijateljstvo, sve u ambijentu Kolumbije i Pariza, sadrzaj je ove žustre savremene americke proze, u svom najboljem izdanju. Pisac koji je svaki put drugačiji u izrazu, temi pa i načinu pripovedanja, svakim svojim ostvarenjem otkriva samog sebe u novom svjetlu. Siguran sam da ćete njegovim čitanjem pored ogromnog užitka možda spoznati i dio vas samih.
 

ENES HALILOVIć "Listovi na vodi"

 “Ostaviše li pjesnici išta za krpljenje, il ti dom drage priziva tek maštanje?”
U sam osvit arapske književnosti, veliki bard preislamskog pjesništva Antara Ibn Šedad (525?/615?), postavlja vječno pitanje smisla svakog oglašavanja. Ostade li, doista, mjesta da se prišije još jedna zakrpa? Odgovor je u drugom polustihu jasan i nedvosmislen. Sliku i uspomenu na napušteno i neprepoznatljivo ognjište drage, može dozvati samo mašta, snaga imaginacije, odnosno orginalnost ličnog pristupa. U ovim našim krajevima gdje zakrpa treba poprilično, rijetki su pjesnici koji svojom orginalnošćuu stihotvorenja plene i stihovima podvaljuju turobnoj svakodnevnici. Mi na našu sreću jednog takvog imamo. Enes Halilovic, svojim trećim poetskim ostvarenjem, zbirkom pjesama
Listovi na vodi (Prosveta, Beograd, 2007) zasigurno uvrštava sebe u sam vrh pjesnika koji žive naše vrijeme i stvaraju na ovom našem dijelu zemlijinog šara.
Junaci njegovih pjesama uglavnom zaodenuti antičkom odorom, pričaju naše priče, žive naše probleme, slušaju naše jadikovanje (pr. Pismo Plutrahu). Pjesnik pokazuje svoju široku erudiciju, intuitivo poznavanje ljudske čudi, šaljući nam duboku poruku dobro ušuškanu ličnim umjećem pjevanja. Bogatstvom asocijacija, te naglim preokretima narativnog tona uspjeva da nam dubko ureže sliku koju želi i neprimetno oboji osjcanja bojom koju nameće.
Samonikao u ambijentu oseke dobrih književnih stvaralaca, kako reče kao slučajni šipurak u njegovoj bašti, ovaj mladi čovjek nebi smeo da ostane nepročitan ili nedaj bože potcijenjen od nas koji gazimo iste sokake i isto blato kao i on. Kao što vas pozivam da čitate Markesa ili Nerudu, Ljosu ili Pesou najsrdačnije vam predlažem da zavirite i u Enesovo stvaralaštvo, bićete zasigurno pozitivno iznenadjeni.
 

Murakami, kultni pisac današnjice
› › Oduvjek sam mrzeo polutonove, slabu kahvu, mutnu vodu. Dopadaju mi se DA ili NE, muževni muškarci, otmene žene, noc ili dan. Valjda to ona žila poluostrvskog naslecdja Balkanca u meni, naglašava i voli. Tako je i sa piscima. Volim klasike, glasovite gorljive pisce, koji imaju svoj stil, svoj stav, cije recenice zvone i duboko se zabadaju u svijest i pamcenje. Ali na srecu ona druga
žila u meni, koja je trpeljiva, radoznala i koja voli novinu, dala je malo prostora i modernim virtuozima lijepe rijeci. Gost ovogodišnjeg sajma knjiga u Beogradu bila je Japanska književnost.
Ta cinjenica kao i nagovor prijatelja naveli su me da pocnem citanje djela, kažu “najuspješnijeg i najuticajnieg“ autora današnjice Harukija Murakamija. To je zadalo stašan udarac mom Poluostrvskom mentalitetu, mojim tradicionalnim užitcima. Haruki Murakami (1949) sinteza je gotovo nespojivih suprotnosti. Ovaj bivši vlasnik džez bara, maraton ac iz hobija (koji je u cetrdeset sedmoj godini istrcao ultramaraton u dužini od punih sto kilometara), obožavalac zapadne kulture i prevodilac americke proze, stvara junake odane zapadnim ukusima i japanskim vrijednostima.
U jednom clanku, opus japanskog pisca predstavljen je kao udruživanje Selindžera i Markesa na manga verziji ,,Malteškog sokola”. Prikazujuci njegov opus kao kombinaciju hamburgera i sušija, kriticari su upravo priznali vrijednost njegove multikulturalne matrice. Njegove knjige se lako citaju, ali ih nije lako razumjeti. O ljubavi, smrti i košmaru on piše sa lakocom, spaja nespojivo: specifican humor i žestoku nostalgiju, mit i pop kulturu, nežnost i jezu, prozaizno i egzoticno. ,,Murakami je Genije”, zapisao je nedavno kriticar Chicago tribune-a. Sa jedanest objavljenih romana i milionima prodatih knjiga na cetrdeset jezika i tri kontinenta, Murakami je jedini kultni pisac danas u svijetu i autenticni glas našeg vremena. Za njegov roman ,,Nor! veška šu ma” kriticari vele da je vino najbolje berbe vinogradara Murakamija. Zato ga ispijte sto prije !!! Hvala Murakamiju , na jednom novom svijetu koji pleše u ritmi tihe Bosanowe, na jednom novom dubokom promišljanju o ljudskoj cežnji uopšte.
Hvala mu i za nova ukrštanja i pomjeranja mojih stavova. Za nova pitanja na koja treba odgovoriti
i nove vrjednosti koje valja poštovati i voleti.
 

STRANICA JE U PRIPREMI
 

PRETHODNA STRANICA